Ponekad čujem zvona kroz noć,
tišine se kao svetiljke pale,
daljinom Beli Anđeo poje.
Koja je ura, pita me mati?
Neznana kiša noćas me prati.
Da li su sveti probudili noć,
ili se molitvom dalekom otvaraju dveri?
Nisi ti sama, devojčice mila.
Daleko neko zove kroz noć.
Nisu to glasi čudnovati,
već te molitva majke tvoje sustiže kroz noć.
Od starina, pred Blagovesti, sijaju noći.
To samo retki čuju kroz huk noći:
odsjaj sa zvezde i molitvu noći.
Daleko je, daleko, sve što srcu milo je.
Još su nebesa pokrila noć,
u tmini molitva odzvanja.
Čuje se tiho, molitva teče
sa usana majčinih:
Sine, nek te čuva dragi Bog.
A tamo daleko, u nekom drugom vremenu,
ušuškano zvuk poje u veru.
To znak je sa neba
da Gospod čuje i čuva
svu decu u zagrljaju svom.
Molim Ti se, o Bože naš...
Nastavite istraživanje
Komentari (0)
Nema komentara. Budite prvi!



