Dolazak

Stigla sam.

Nekako sve je drugačije. Ljepše, bolje. Smirenije. Boje neba se prelivaju po zgradama, odsjaj neba na zgradi od stakla, liči na vasionu..
Cijeli grad mi je nekako drugačiji.
Valjda se naše unutrašnje stanje prelijava na sve.. Sve mi drago, lijepo, milo..

Osjećam radost.. Sreca, Ljubav,
Zapljuskuje me vjetar proljetni.
Osjećaj je kao u Hercegovini, iako između ovih zgrada američkih ne miriše jug naš, ali nada je ista vjera, povjerenje..
U život, u sve što je tvoje.

Kroz visoke prozore devetospratnice posmatram: nebo se razliva po ulicama krade nam pogled u svakodnevnici našeg lutanja.

Na istočnoj strani promalja sunce i kao da zbori ovdje sam jos uvijek...
Jedna zraka obasjava jos uvijek vidljiv trag ispisan na zgradi “Tell the story of those that have not been told yet.”

Opominje me da završim započeto. Ako bih joj dala naziv onda neka bude: Priča koja je promjenila svijet...