Baštovan

Postoji priča o čovjeku koji je očistio gomilu kamenja sa jedne neugledne parcele i pretvorio je u predivan vrt. Ljudi su sa svih strana dolazili da vide taj nesvakidašnje lijep prizor.

Jednom prilikom vrt je posjetio slučajni prolaznik. Bio je oduševljen, ali je želio da se uvjeri da baštovan ne pripisuje sebi sve zasluge. Duboko u sebi osjećao je da mnogi ljudi izostavljaju Boga.

Obišao je vrt u nadi da će sresti baštovana, što se na kraju i dogodilo. Rukovao se s njim i rekao:
„Gospodine baštovane, vi i dobri Bog zajedno ste napravili ovaj prelijepi vrt.“

Baštovan je odmah razumio poruku i smisao tih riječi. Odgovorio je:
„Mislim da je to tačno. Da nije bilo sunca i kiše, čuda sjemena, zemlje i godišnjih doba, ne bi bilo nikakvog vrta.“

Zatim je dodao:
„Ali, znate, trebalo je da vidite ovo mjesto prije par godina, dok je Bog sve sam obavljao.“

DŽIM RON

Htjela sam da skrenem pažnju na ovu neobičnu priču, koja je naizgled kratka, ali zapravo puno govori.

Shvatih priču kao podsjetnik kako je Bog naš savršeno sve uredio u ovome svijetu. Ovaj me baštovan baš na to podsjeti u poslednjoj rečenici. Zaista jeste sve Božije davanje, i kakva je divna promisao da sazdа čovjeka, da bude u stvari produžena ruka Tvorca svega. Bog koji sazda i nebo i zemlju sazda i čovjeka koji djeluje po Božijem nahođenju, sazdan da stvara prelijepa djela čineći to djelo da je takvo po nalik Božijem. Svaki čovjek ima u sebi snagu stvaranja i kreativnosti, pa i sam estetski izraz ovog svijeta odraz je duboke duhovnosti i veze sa Božanskim promislom. I opet se vraćamo na Dostojevskog kada kaže da "Ljepota će spasiti svijet". I hoće ukoliko ostanemo ljudi.