Zornjača

Previše u meni sunca ima,
I jesenjeg i proljetnog sjaja,
Da bi me hladna vodila zima
U bespuća bez konca i kraja.
​Sanjam tišinu pokraj vode,
Dok me jutra nježno vode..
Trajanje plamti u daljini,
Gdje zvijezda blista u visini.
​Jutarnja Zornjača beskrajem budi,
Daleka sjenka na me pada,
Mirisom sna što vječno traje,
Gdje duša živi, voli i nada.