Iz zbirke Vrijeme suncokreta (2023)
Cvijet
Sinoć su se uplele zvijezde u kose moje sestre.Znao sam da je to ona; sanjao sam Trebišnjicu.Gledam sa Leotara i ona sa svojim stasom,izvija se kroz prestonicu, vijekovima..Čista i bistra, tamnozelena,poput očiju moje sestre.Moje su, daleke i nemirne;tihe i mudre, vječnosti moga djetinjstva.Neumoljiva suza iz pepela biva;to jače boli što više se sniva,suzom se kamen cjeliva,najljepši cvijet iz njega izbiva.
— Vera Basor