Mati

Noć.U mom rodnom gradu lepršaju sjene.Ko nekad nebo žari predvečerjem i silno želi otkupiti vrijeme.Tamjanom miriše veče,i mirom miju riječi, topli šapat sa ikoneTrojeručice moje mile.Ljeviške majčice.

Ne pitaj me, mila moja, koliko traje vrijeme,i šta se zbiva u dubini mog svemira;sve je usamljeno i nemirno u duši.Srce je takvo, ne zbori, a diše;plamičak što plamti, vatrom razgorjeva.

Ko li do mati zove me tako,kroz noć i suze blagosilja beskrajno,bez straha sa dalekog kamena,bez suze, bez imena.