Sve Što Nam Treba

Da li je kuća sa baštom sve što nam treba?
Mali svici na obali u ljetnim
predvečerjima.
Od sunčevog zraka do večernjeg zalaska
jedna ptica da nam uljepša dan i pjeva.
Možda jedna rijeka pored kuće,
jedan potok u zaleđu,
jedna staza do sunčevog brijega?
Da li je rano jutro na očevoj njivi
kada se poljsko cvijeće budi
i napravi svoj zamak od mirisa,
gdje se kratko sretnu dva stara druga,
rosa i trava ugažena od ježevog teturanja,
poneka bjelouška tek da kaže da ne spava,
i čitav svijet skakavaca i drugih vragolana
spremnih za nova vrela ljetna maštanja.
Da li je to sve što nam treba?
Tek zaliveni kukuruzi u susjednoj bašti,
ugažena zemlja i dječiji koraci iz noći.
Još mirišu pečeni kukuruzi, negdje.
Miriše veče na sve proljećne boje
i zalivenu baštu.

Dinja i lubenica puna košara,
liče na bajku
iz nekog davnog našeg djetinjstva.
Svijet što je postojao u mome djetinjstvu,
u jutru i smiraju, gdje je nestao?
Na kamenoj stazi ne niču paprati,
niti zumbuli ni dragoljubi.
Na kamenoj stazi ni svitac ne zalazi,
tamo su zmije i gušteri jedini stanovnici.
Da li je ljubav sve što nam treba
i može li čovjek sam u zemaljskoj ravni?